Teorija pet elemenata

Kineska filozofija neprekidne promjene u prirodi objašnjava kroz međusobne odnose pet elemenata: Vode, Vatre, Zemlje, Metala i Drveta. Ova teorija predstavlja daljnu klasifikaciju yina i yanga u različite forme životne energije (Ki-a) opisane kroz kvalitete elemenata. Predstavljeni na ovaj način oni su opisi životne energije u različitim stanjima i procesima promjene. Kao i teorija yina i yanga ovaj model nastao je promatranjem ciklusa u prirodi i svrstavanjem pojava i odnosa u kategorije. Teorija obuhvaća dva aspekta: grupiranje stvari i pojava slične energetske kvalitete u kategorije/elemente, te proučavanje odnosa između pojedinih elemenata kroz definirane cikluse. Svakom elementu pripisane su određene karakteristike i kvalitete:

Drvo

Vatra

Zemlja

Metal

Voda

sezona proljeće ljeto kasno ljeto jesen zima
proces rođenje rast transformacija žetva pohranjivanje
okoliš vjetar toplina vlaga suša hladnoća
boja zelena crvena žuta siva/bijela crna/plava


Energija Drveta, na primjer, ima kvalitetu rasta i širenja, koju se može primjetiti u proljeće kada se priroda budi poslije zime. Događa se prava eksplozija aktivnosti i rasta. Energija Drveta ima tu snagu proljeća, rođenja i novog početaka.

Kvaliteta Vatre je izrazita u vrijeme ljeta kada je priroda na vrhuncu rasta. Najtoplije je doba, priroda je u punoj raskoši cvjetanja.

Zemlja je element centra i balansa. Povezana je sa kasnim ljetom, kada energija počinje mijenjati smjer i kreće se silazno, ali i sa zadnjih nekoliko dana svakog godišjeg doba kada se sprema promjena.

Energija metala ima smjer prema unutra, prema centru.To kretanje stvara granice koje određuje pojedine dijelove unutar cjeline. U prirodi je to doba jeseni, dugih kiša i ubiranja poslijednjih plodova.

Voda je ultimativni yin: karakteristike ove energije su duboka opuštenost, odmaranje, mirovanje i hladnoća vremena zime. Posjeduje fleksibilnost i veliku potencijalnu snagu.

Kada se primjene na apekte ljudskog tijela, uma i duha, elementi postaju koristan alat za otkrivanje pravog uzroka neravnoteže u tijelu i energetskom protoku.

Drvo

Vatra

Zemlja

Metal

Voda

yin organ Jetra Srce Slezena Pluća Bubrezi
yang organ Žučni mjehur Tanko crijevo Želudac Debelo crijevo Mokraćni mjehur
tkivo tetive, ligamenti krvne žile mišići koža kosti
osjetilo oči jezik usta nos uši
okus kiselo gorko slatko ljuto slano
glas vikanje smijeh pjevanje plakanje stenjanje
pozitivna emocija humor radost povjerenje pozitivnost hrabrost
negativna emocija ljutnja histerija samožaljenje tuga strah
kapacitet planiranje svjesnost, jasnoća praktičnost eliminacija snaga volje,

ambicije

Drugi važan aspekt teorije pet elemenata njezin je specifičan opis energetskih odnosa izražen kroz cikluse. Najvažniji su ciklus i podrške i kontrole.

U ciklusu podrške svaki element potiče i podržava slijedećeg ispred sebe. Drvo potiče i hrani Vatru, koja dalje potiče Zemlju, i tako dalje u krug. Poticajni element naziva se “majkom“ a podržani element “djetetom“.

Ciklus kontrole pokazuje odnos u kojem elementi kontoliraju jedni druge. Tako svaki element kontrolira onoga nasuprot sebe. Element koji kontrolira naziva se “baka“. U prirodi tako Voda gasi Vatru, Vatra tali Metal, Metal siječe Drvo. Mehanizam kontrole aktivira se kad jedan od elemenata previše ojača i sustav se nastoji uravnotežiti.

Teorija opisuje još i odnos iscrpljivanja – kad pojedini element toliko ojača da počinje iscrpljivati i slabiti element koji ga hrani (npr. prejaka Vatra iscrpit će Drvo). U istoj situaciji događa se i odnos suprotstavljanja, kad ekstremni element počinje negativno djelovati prema elementu koji ga inače kontrolira (“baki”) (npr. prejaka Vatra slabi Vodu).

(mm)

Comments are closed.